Svaki vikend meni sunce grane,
kad' idem da vidim moje Bozevcane.
Kad' ugledam selo meni srce stane,
vidim moje drustvo, moje Bozevcane.
Nisam covek koji voli more,
za to volim zore kraj Homoljske gore.
Svake noci sanjam iste snove,
sanjam staru majku kako mene zove.
Nemam brate u tudjini nista,
ne dam korov da mi raste oko ognjista.
Vraticu se brate svome rodnom selu,
njemu cu pokloniti svoju dusu celu.
I necu vise sudbu u tudjini kleti,
vraticu se kuci, tamo i umreti.
Nikolic Aleksadnar
Nessun commento:
Posta un commento